Osim svoje povijesti, arhitekture, prirodnih ljepota, UNESCO zaštite i mjesta gdje su se snimale scene Igara prijestolja, Dubrovnik je poznat i po svojoj tradicionalnoj kuhinji, koja se prenosi s koljena na koljeno. Nije strano da Dubrovnik i okolica obiluju restoranima, li mogu li se u njima naći tradicionalna jela? Koja su to tradicionalna jela?

Dubrovačka zelena menestra

Postoje tri vrste zelene menestre: dubrovačka, primorska i župska. Za menestru je potreban suhi dalmatinski pršut, suho ovčje meso, slanina, kobasice, krumpir, zeleni raštan i bijeli kupus, kelj, ulje i sol. Zelena menestra je kombinacija svih tih sastojaka. Tradicionalno se jede za Božić, a i kasnije u zimu kada možete uživati u slanom mesu u slatkom kupusu. Zelena menestra se nikad ne pravi za mali broj ljudi nego za gozbu.

Arancini

Vjerojatno samo ime govori – to su kore naranče, tanko izrezane, u šećeru ispečene. Prava su tradicionalna grickalica i prava božićna poslastica, često tjednima stoje na stolu da slučajno ne bi uletio neki gost.

Kotonjata

Poslastica od dunja i prava zamjena za gumene bombome, rađena od mesnatog dijela skuhane dunje, slađa je od gumenih bombona. Često poslužena na čačkalici s lovorovim listom služi kao slatkiš za goste, a može se poslužiti i kao džem.

Dubrovačka rozata

Neki bi je čak i zamijenili s pudingom. Mješavina jaja, šećera, vanilije i vrhnja, poslužena kao kolač, ali se topi u ustima poput maslaca. Rožata dolazi još iz vremena Mletačke Republike i Osmanskog carstva čije je sile preživjela. Pripremale su ih i naše bake, a onaj tko je odrastao na toj slastici mora biti zahvalan samoj sudbini.

Padišpanj

Poznat još kao biskvit-torta koja je gotovo svake godine bila na blagdanskom stolu i čiji miris mnoge vraća u djetinjstvo. Za ovu poslasticu potrebna su samo tri sastojka: jaja, brašno i šećer, ali je i dalje pjenast kolač, pun okusa i mirisa.