Zaštićena tradicijska jela

Kulinarske osobitosti

Svaki kutak Hrvatske ima svoje osobitosti nastale temeljem razlika u povijesnom razvitku, geografskim, klimatskim i okolišnim specifičnostima. Tako i ne čudi zbog čega se u različitim dijelovima zemlje nude i različiti specijaliteti na blagovaonskim stolovima. Unutrašnjost Hrvatske pretežito ima kontinentalni tip prehrane, dok je priobalni pojas više okrenut mediteranskoj kuhinji. Neka od ovih jela, odnosno način pripreme tradicijskih jela nalaze se na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Kulturna baština

Svjetska kulturna baština predstavlja zajedničko nasljeđe cjelokupnog čovječanstva. Sastoji se od pokretnih i nepokretnih dobara, kao i od materijalnih i nematerijalnih njezinih oblika. Zaštita kulturne baštine važna je zbog održavanja spoznaje o kulturnom identitetu i nasljeđu od predaka. Kako bi se održala, Ministarstvo kulture štiti kulturnu baštinu svojim zakonima, pravilnicima, aktivnostima i popularizaciji. Pod pojam nematerijalna kulturna baština sadržani su običaji, vještine, znanja, načini izražavanja, predmeti, ručni radovi, glazbala i ostali elementi s kojima se poistovjećuju pojedine zajednice. Tu spadaju govor, folklor, obrti i umijeća. Među njima su i karakteristične kulinarske tradicije.

Zaštićena hrvatska tradicijska jela

Na popisu jela hrvatske baštine nalaze se božićni kruh koledo iz maloga mjesta Plemenšćina u Varaždinskoj županiji, tradicijska jela brački vitalac, domaći zagorski štrukli, poljički soparnik (negdje i zeljenik) i sinjski arambaš (vrsta sarme) iz Cetinske krajine koji je tipična alkarska delicija. Od autohtone proizvodnje sireva, tu su izrada paškog sira, sira škripavca iz Like i sira iz mješine tipična za Liku, Velebit i Dalmatinsku zagoru. Za važne događaje u prošlosti Slavonije i Baranje izrađivao se kulen (negdje i kulin) koji je zbog složenosti proizvodnje zahtijevao veliko umijeće. Na popis su uvrštene i slastice, odnosno umijeća spravljanja rudarske greblice (naziv joj potječe iz samoborskog naselja Rude) i starogrojskog paprenjoka (paprenjak s medom svojstveno isključivo za Stari Grad na Hvaru).

Recepte za nabrojane specijalitete moguće je pronaći u na brojnim internetskim portalima, naravno u nizu varijanti. No tradicionalni način spravljanja koji je dobio status zaštićenog dobra donesen je u rješenjima Ministarstva kulture RH, pojedino za svako jelo.